Istorijat rudarstava Istočne srbije

0 0
Read Time:1 Minute, 53 Second

DEO JEDANAESTI

f_bozast.jpg

Upravnik topionice u Majdanpeku od juna 1941. pa do leta 1944. godine bio je mašinski inženjer Boža Stojanović. Topionica je radila za potrebe smederevskog SARTID-a, a inž. Stojanović, kao član pokreta otpora, uspešno je sprovodio partijski zadatak da sabotira proizvodnju. U Majdanpek je došao iz Zenice, odakle je, kao Srbin, otpušten od strane ustaških vlasti.

Na slici: Lična karta ing. Bože Stojanovića, koju je imao pri sebi u momentu kada je pao, pokošen rafalom nemačkog mitraljeza, septembra 1944. godine, na putu Zaječar-Boljevac ispod planine Rtanj. Jedno vreme je sećanje na ovog inženjera čuvano u nazivu Mesne zajednice Majdanpeka, odakle je njegovo ime izbrisano 1993. godine. Originalna lična karta čuva se u majdanpečkom Muzeju.

f_gering.jpg
Posle završetka oružanih borbi za oslobodjenje ovog kraja za rudare i druge radnike Majdanpeka glavni zadatak je bio da što pre obnove rudnik, radionicu, žičaru i električnu centralu i počnu proizvodnju pirita, a zatim i limonita. To nije bio lak zadatak, jer su nemačke trupe, prilikom povlačenja, iništile vitalne delove rudnika, opljačkale naselje i ispraznile rudarske magacine. Nije bilo dovoljno ni radnika, mnogi Majdanpečani su stupili u jedinice NOV i nastavili brobu za oslobodjenje drugih krajeva Jugoslavije.
Krajem 1944. godine pripremljeni su za proizvodnju potkopi „Starica“, „Stari Aleksandar“ i „Marija“, a zatim i „Novi Dušan“ i „Blanšar“. Proizvodnja je počela.

f_resenje.jpg
U 1945. godini proizvodnja je imala normalniji tok; Rudnikom je prvo upravljala Vojna komisija, a krajem 1945. godine preuzela ga je Direkcija za crnu metalurgiju iz Beograda. Te godine jugoslovenska privreda iz Rudnika pirita i limonita Majdanpek dobila je 15 šlepova pirita.
Zakon o nacionalizaciji donet je 5. decembra 1946. godine. Na osnovu njega privredno preduzeće „Bezimeno društva bakarnih rudnika Majdanpek“ prešlo je u državnu svojinu. „Saobrazno propisima osnovnog zakona o državnim preduzećima“, nastavlja da radi, ali pod nazivom „Rudnik Majdanpek“. O tome je doneto odgovarajuće rešenje 18. avgusta 1947. godine. Od toga dana počinje novi deo istorije majdanpečkog rudnika. Predmet poslovanja novog preduzeća je, kako se navodi u Rešenju, „eksploatacija pirita i železne rude“.
f_sloga.jpg

Novoosnovano preduzeće nastavilo je da radi na potkopima koje je otvorilo i koristilo Bezimeno društvo, sa njihovom opremom i radnicima. Izaslanici Sreskog suda radili su ravno nedelju dana na proceni vrednosti nacionalizovane imovine Društva, i utvrdili da ista iznosi 9.841.039,29 dinara.

Izvor: Muzej Majdanpek

Happy
Happy
0 %
Sad
Sad
0 %
Excited
Excited
0 %
Sleepy
Sleepy
0 %
Angry
Angry
0 %
Surprise
Surprise
0 %
Share Button

Average Rating

5 Star
0%
4 Star
0%
3 Star
0%
2 Star
0%
1 Star
0%

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.