Istorijat rudarstava Istočne srbije
DEO JEDANAESTI
Na slici: Lična karta ing. Bože Stojanovića, koju je imao pri sebi u momentu kada je pao, pokošen rafalom nemačkog mitraljeza, septembra 1944. godine, na putu Zaječar-Boljevac ispod planine Rtanj. Jedno vreme je sećanje na ovog inženjera čuvano u nazivu Mesne zajednice Majdanpeka, odakle je njegovo ime izbrisano 1993. godine. Originalna lična karta čuva se u majdanpečkom Muzeju.
Posle završetka oružanih borbi za oslobodjenje ovog kraja za rudare i druge radnike Majdanpeka glavni zadatak je bio da što pre obnove rudnik, radionicu, žičaru i električnu centralu i počnu proizvodnju pirita, a zatim i limonita. To nije bio lak zadatak, jer su nemačke trupe, prilikom povlačenja, iništile vitalne delove rudnika, opljačkale naselje i ispraznile rudarske magacine. Nije bilo dovoljno ni radnika, mnogi Majdanpečani su stupili u jedinice NOV i nastavili brobu za oslobodjenje drugih krajeva Jugoslavije.
Krajem 1944. godine pripremljeni su za proizvodnju potkopi „Starica“, „Stari Aleksandar“ i „Marija“, a zatim i „Novi Dušan“ i „Blanšar“. Proizvodnja je počela.
U 1945. godini proizvodnja je imala normalniji tok; Rudnikom je prvo upravljala Vojna komisija, a krajem 1945. godine preuzela ga je Direkcija za crnu metalurgiju iz Beograda. Te godine jugoslovenska privreda iz Rudnika pirita i limonita Majdanpek dobila je 15 šlepova pirita.
Zakon o nacionalizaciji donet je 5. decembra 1946. godine. Na osnovu njega privredno preduzeće „Bezimeno društva bakarnih rudnika Majdanpek“ prešlo je u državnu svojinu. „Saobrazno propisima osnovnog zakona o državnim preduzećima“, nastavlja da radi, ali pod nazivom „Rudnik Majdanpek“. O tome je doneto odgovarajuće rešenje 18. avgusta 1947. godine. Od toga dana počinje novi deo istorije majdanpečkog rudnika. Predmet poslovanja novog preduzeća je, kako se navodi u Rešenju, „eksploatacija pirita i železne rude“.
Novoosnovano preduzeće nastavilo je da radi na potkopima koje je otvorilo i koristilo Bezimeno društvo, sa njihovom opremom i radnicima. Izaslanici Sreskog suda radili su ravno nedelju dana na proceni vrednosti nacionalizovane imovine Društva, i utvrdili da ista iznosi 9.841.039,29 dinara.
Izvor: Muzej Majdanpek