Read Time:55 Second
U vazduhu iznad Bora godišnje završi više od 30.000 tona sumpor-dioksida i oko 1.000 tona prašine. Zbog velikog zagađenja, koje cesto i desetostruko premašuje dozvoljenje granice, Boranima je do krajnih granica izdržljivosti ugroženo zdravlje,posebno najmlađoj polulaciji. Deca su podložnija oboljenjima disajnih organa, sklonija su alergijama i imaju povišen nivo arsena i olova u krvi. Ovo su poslednji podaci istraživanja Lokalnog ekološkog plana. Čak 70 odsto poljoprivrednog zemljista, vise od 25.000 hektara, ugroženo je uticajem otrovnih materija iz pogona RTB-a. Građani Bora i okoline veruju da će lakše disati tek posle gradnje nove topionice i fabrike sumporne-kiseline, cime bi trebalo znatno da se smanji aerozagađenje .Nova,najsavremenija Topionica bi trebalo da bude izgrađena za tri do četiri godine.
– U slučaju povećanog aerozagađenja u Topionici zaustavljaju reaktore kako bi se emisija gasova svela na minimum. Taj proces vremenski zahteva tri do četiri sata.Izveštaji sa mernih stanica povremeno kasne i do dva sata, pa se dešava da u noćnoj smeni tehnolog ne reaguje pravovremeno–rekao je Dušan Kukolj, republički inspektor za zaštitu životne sredine.
Praksa povećanog zagađenja u Boru ili „Ekoliški genocid“ uveden je u aktivnu upotrebu tokom osamdesetih godina prošlog veka a kulminirao je i stekakao svoju „popularnost“ u krugovima Miloševićeve vlasti i menadžmenta RTB-a (Nikola Šainović) kroz aferu „Embarga na informisanje“ tokom 1989. godine, kada je na videlo izbila činjenica da su ljudi iz struktura tadašnje vlasti i RTB.a, radi provizije, posredstvom firmi Marka Riča uvozili i prerađivali u Boru tzv. „penalisane koncentrate“ (uz zvanični popust od 6 dolara po toni koncentrata) „obogaćenog“ teškim metalima (živa, kadmijum, arsen, olovo, itd.) i nukleidima prirodnog i veštačkog porekla. Tada je to nezvanično pravdano tobožnjim patriotizmom zbog više sile – poćetak raspada SFRJ i ratnih sukoba, ali u tom periodu sasvim slučajno su stekli bogatstvo ljudi iz tadašnjih struktura vlasti (naprimer Miroslav Mišković, Slobodan Milošević sa porodicom, Nikola Šainović i neki drugi), jer je nezvanično procenjeno da je stvarna provizija za uvoz takvih koncentrata iznosila oko 2 milijarde dolara, koja je završila u nečijim džepovima, nešto za kupovinu socijalnog mira i nešto za finansiranje ratnih sukoba.
Od tada desile su se neke promene. Milošević je umro, Mira Marković je sa sinom pobegla iz Srbije, Šainović je osuđen na višegodišnju robiju zbog ratnih zločina, a Miroslav Mišković je pokupovao pola Srbije i uz pomoć struktura vlasti razvio veliki biznis.
Ono što se nije promenilo jeste činjenica da su građani Bora i dalje podvrgnuti posledicama „Ekološkog genocida“, ali sada imaju mogućnost da budu informisani koliko su kog dana progutali raznih otrova. Sada se to pravda lošim radom topioničkih agregata uz obećanja da će biti bolje kad se izgradi Nova Topionica, a da bi se to bolje desilo neophodno je da se u strukturama vlasti i RTB-a zadrže ovi postojeći.
Koliko su u laži kratke noge svako se može uveriti ako se podseti činjenice da je obećano smanjenje zagađenja nakon izgradnje Novih filtera. Pa eto izgrađeni su i pušteni u rad ti filteri a zagađenje je veće nego što je bilo – vidi:
http://bokisingl.wordpress.com/2009/08/18/akcija-smanjenja-zagadenja-u-boru-kao-partijski-marketing/
http://bokisingl.wordpress.com/2009/08/19/ekoloska-prevara-gradana-bora/