Pravoslavni hrišćani danas slave Letnje (duhovske) zadušnice, koje su skoro uvek u subotu pred Duhove (Silazak Svetog Duha).
Današnje zadušnice nazivaju se i Duhovske zadušnice, jer prethode velikom crkvenom prazniku Silazak Svetog Duha na apostole – Sveta Trojica. Uvek se padaju u subotu i još se naziva Duhovi ili Pedesetnica.
Tim povodom organizuju se bogosluženja posvećena upokojenima. Vernici na taj dan upućuju molitve Bogu za milost prema upokojenima i oprost grehova koje su počinili za života.
Na Zadušnice se odlazi na groblje, pale se sveće, obavlja se parastos ili pomen, osveštava se žito i uređuje grob.
U okviru crkvenog kanona piše, da hrišćanska dužnost nalaže da se u molitvama sećamo naših pokojnika, da se molimo Bogu za pokoj njihovih duša, palimo im sveće, držimo parastose i pomene, podižemo im spomenike kao obeležja na grobovima i da njihove grobove držimo u pristojnom i urednom stanju.
Zadušnice se uvek obeležavaju u subotu i tim povodom se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima, jer je Isus Hristos, dan uoči Vaskrsenja koje se uvek slavi u nedelju, proveo u grobu.
U Crkvi se na zadušnice pominju i reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova iz četvrtog veka: „Pomozite pokojnima i pominjite ih“.
Običaji u istočnoj Srbiji zabranjuju da se sutra radi bilo šta sa vunom i makaze za striženje su zatvorene da bi se zatvorile vučje čeljusti.
Osim Duhovskih, u kalendaru Srpske pravoslavne crkve postoje još zimske ili Mitrovske, zatim prolećne, koje padaju sedmicu pre početka Velikog ili Časnog posta, i Miholjske ili jesenje zadušnice.