Prelazak u Zvezdu stopirao zbog odlaska u vojsku
Milija Brkić danas o fudbalu priča pune duše. Doduše, odavno nije u trenerskim ili menadžerskim vodama, ali je kao kolekcionar uspomena odlučio da sve lepo iz prošlosti sačuva od zaborava.
Izvor: Sportski žurnal

Brkić je karijeru počeo tamo gde je i rođen, u Boru. Nosio je igru i Galenike, današnjeg Zemuna, a nanizao je i četiri utakmice za B reprezentaciju Jugoslavije. Mnogi su verovali da će oduševljavati navijače Partizana ili Crvene zvezde, ali sudbina je odlučila drugačije.
Milija otkriva šta mu je milije – Bor ili Zemun i Beograd. U Boru je došao na svet 23. oktobra 1955, ali davno je otišao iz rodnog kraja.
– Ostavio sam trag u oba kluba. Bor je igrao u najjačem stepenu takmičenja u Jugoslaviji, a sa Galenikom sam izborio prvoligaški status. Teško je to odvajati. Volim i jedne i druge – kaže Brkić.
U njegovo vreme bilo je popularno da dečaci treniraju košarku, rukomet, odbojku, vaterpolo. Kod njega je pobedila ljubav ka najpopularnijem sportu.
– Fudbal volim od malih nogu. Kad sam nosio knjige u školu stavljao sam i loptu u torbu. Ona mi je bila najdraža i jedina igračka. Igrali smo pre škole, tokom velikog odmora, posle časova. Moja škola u Boru bila je preko puta stadiona. Srećna okolnost da je nastavnik fiskulture voleo fudbal, a grad ih je stimulisao da rade sa nama. Završio sam DIF, pa sam igrao košarku, rukomet. Učitelj sam skijanja i plivanja svi sportovi su mi bliski.
Kompletan tekst pročitajte OVDE
