Francuske vile i palate propadaju u Boru

0 0
Read Time:2 Minute, 45 Second

Bor, poznat po rudniku bakra, najveći graditeljski uspon doživeo je tridesetih i četrdesetih godina 20. veka, kada je rudarenjem upravljalo Francusko društvo borskih rudnika.

Tada je Bor dobio nekoliko arhitektonski važnih zgrada, ali i pored velikog istorijskog značaja, ovo francusko nasleđe danas propada jer nijedna od građevina nije zaštićena.

Arhitektura Bora međuratnog perioda veoma je bitna i sa kulturološkog, ali i istorijskog i društvenog aspekta. Deo prvobitnog naselja sa prizemnim kućama za radnike samce u severnom delu Bora danas više ne postoji. Pošto je nakon 1928. godine Francusko društvo borskih rudnika (FDBR) donelo odluku o proširivanju rudarskih radova, veći deo stanovništva morao je da se preseli.
Foto: Bor grad INFO

 

Ovakav model jednostavnih pravougaonih kuća danas postoji u Ulici Dositeja Obradovića.
Drugi tip su bile građevine za radnike sa porodicama, sa dva, četiri i šest ulaza, a u treću grupu stambenih objekata spadaju vile za inženjere, lekare i ljude višeg staleža i arhitektonski su veoma interesantne.
„Za razliku od kuća za radnike, ove vile bile su izuzetno komforne“ – kaže Neda Đorđević, istoričar umetnosti i arhivista.

Jedna od vila je i današnji Centar za socijalni rad. U zgradi današnjeg Tehničkog fakulteta u Boru, koja je građena 1929, bila je francuska kasina, predviđena za kulturne manifestacije i balove za tadašnju gospodu.

„Francuska kasina služila je kao mesto na kojem su se održavale razne društvene, kulturne manifestacije, poslovni sastanci i ručkovi. Ovde su dovođene ugledne ličnosti iz svih društveno-poslovnih sfera, sa kojima je FDBR sarađivao. Aneks, koji je podignut godinu dana kasnije, takođe je reprezentativno i arhitektonski vrlo složeno rešenje. Ovaj objekat podignut je za stanovanje direktora FDBR, Francuza Emila Pijale, a zgrada današnjeg Dekanata ima zanimljivu osnovu i interesantnu dekoraciju. Bilo bi lepo zaštititi ceo kompleks građevina iz tog prioda, što je gotovo nemoguće jer su mnoge vile sada u privatnom vlasništvu“ – dodaje Neda Đorđević.

FDBR je gradio bolnicu, kao i današnju OŠ „Vuk Karadžić“.

„Zgrada bolnice podignuta je 1933, a zgrada za plućne bolesnike 1939. Zgrada bolnice i danas ima istu funkciju i vrlo je uspešno i zanimljivo rešenje, pošto su sve četiri fasade različite“ – kaže Đorđevićeva.

Među arhitektonskim nasleđem Francuza u Boru je i nova pravoslavna crkva, ali ona ima ruski pečat. FDBR je finansirala gradnju, a projektant je bio ruski emigrant Andrej Klepinjin.

Foto: Bor grad INFO

„Ona je u daleko boljem stanju od ostalih objekata. I mlađi bi više poštovali to što i danas imamo u Boru, a i verovatno neki sutrašnji gradonačelnik pokušao da neke od ovih objekata zaštiti i obnovi, kada bi se više o pričalo i znalo o nastanku Bora. Zahvaljujući kvalitetu materijala i znanju graditelja mi i danas imamo te objekte, ali ako se bude nastavilo sa nebrigom, ostaće jedino stare fotografije da svedoče šta imamo u gradu i koliko je to značajno“ – kaže Neda Đorđević.

Džez klub i teren za tenis

Neda Đorđević kaže da su Francuzi ovaj rudarski grad potpuno preporodili, donoseći u ruralnu sredinu dah zapadnjačke kulture. Pored njih, tu je bila i uticajna ruska enklava.

– Francuzi su u Boru imali teren za tenis, u robnom magacinu, zgradi iz 1927. u kojoj su sada smešteni geolozi, prodavale su se „mocart kugle“, Bor je imao i džez klub… – priča Đorđevićeva.

Izvor: Blic

Happy
Happy
0 %
Sad
Sad
0 %
Excited
Excited
0 %
Sleepy
Sleepy
0 %
Angry
Angry
0 %
Surprise
Surprise
0 %
Share Button

Average Rating

5 Star
0%
4 Star
0%
3 Star
0%
2 Star
0%
1 Star
0%

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.