Obnova Golubačke tvrđave do kraja septembra
Radovi na obnovi Golubačke tvrđave biće završeni do kraja septembra, u aprilu će biti otvoreno spoljno utvrđenje, a očekuje se da kompletna tvrđava bude otvorena za posetioce od marta ili aprila 2019. godine.
Direktorka Tvrđave Golubački grad Iskra Maksimović ističe da je tokom 2017. Golubac imao 61.000 posetilaca, ali da zapravo turisti nikada nisu imali mogućnost da uđu u samu tvrđavu iz bezbednosnih razloga.
Ona je u izjavi Tanjugu rekla da će donji deo – takozvane Dunavske kule i plato biti dostupni svim posetiocima, dok će kule 6 i 7 – odbrambene kule na obroncima planine biti pristupačne samo pojedinim kategorijama, ali će se potruditi da ih ostalim turistima približe uz pomoć savremene tehnologije.
Vizitorski centar u podnožju tvrđave zadržaće funkciju koju ima sada – levi blok je kafeterija koja će biti upotpunjena terasama, dok u desnom bloku ostaju info desk, suvenirnica i izložbena postavka sa arheološkim nalazima pronađenim u Podgrađu tvrđave koji pružaju opštu sliku svih civilizacija koje su živele na tom prostrou.
Maksimović kaže da planiraju i da Palata bude muzejski prostor, ali da im predstoji da osmisle koncept izložbe pošto je mnogo predmeta pronađeno koji svedoče o životu u tvrđavi. Manja izložba će biti i u prvoj kuli pored ulaza.
Na Golubačkoj tvrđavi od 2014. godine izvode se kompleksni konzervatorsko-restauratorski radovi uporedo sa arheološkim istraživanjima, a cilj je, prema rečima arhitekte Dragoljuba Todorovića, da tvrđava bude kompletno dostupna posetiocima što do sada nije bio slučaj zbog samog terena na kome se nalazi, ali i magistralnog puta koji je prolazio kroz nju.
U unutrašnjem utvrđenju radi se potpuna obnova svih elemenata – kula i bedema, dok se u spoljašnjem utvrđenju radi delimična restauracija ili konzervacija.

Fascinacija tvrđavom Golubac traje još iz vremena kada je podignuta, što se vidi i iz zapisa srednjovekovnih putopisaca, pre svega zbog mesta na kome se nalazi – na ridanskoj litici iznad Dunava, na ulazu u Đerdapsku klisuru.
„Da je u pitanju strateški važno mesto prepoznali su još Rimljani i u blizini tvrđave i ispred nje našli smo ostatke rimskih objekata i početak đerdapskog puta“, kaže arheolog Marina Bunardžić.
Istraživanja tvrđave Golubac započeta su, podsetila je ona u razgovoru za Tanjug, u drugoj polovini 20. veka i tada se prikupilo dosta podataka o Palati i kuli uz Palatu, Topovskoj kuli, nekim objektima na ulazu u tvrđavu i o zgradama koje se nalaze na mestu na kojem je danas Đerdapsko jezero, koje su potopljene.
„Radovima započetim 2014. godine te podatke smo dopunili i neke stvari definisali, a jedna od njih jeste ko je podigao tvrđavu. Iako se u izvorima spominje kao mesto gde stoluje jedan ugarski velikaš, 1335. godine, postojala je dilema među istraživačima da li je to ipak srednjovekovna gradnja srpske države ili ugarske“, istakla je Bunardžić.

Radovima sprovedenim tokom 2017. ta dilema je otklonjena jer je u najstarijem sloju porušenih objekata iznad Donžon kule pronađena velika količina fresaka što bi bio jedan od argumenata da je osnova tvrđave na litici ipak srpska srednjovekovna.
Arheološkim radovima, započetim 2014. koji prate obnovu i revitalizaciju tvrđave, istražen je deo Podgrađa, ulazna partija i najstariji deo tvrđave koji se nalazi na ridanskoj litici, takozvani Gornji grad.
Otkriveno je da je Gornji grad bio gusto izgrađen, pronađen je veliki broj objekata, a Bunardžić se nada da će tokom zime biti izvršena njihova konzervacija.
„U Gornjem gradu smo definisali da je život u turskom periodu bio mnogo razvijeniji nego što se smatralo, jer većina objekata je obnovljena i utvrdili smo da je vojska tu boravila mnogo duže nego što se pretpostavljalo“, pojasnila je ona i dodala da je Golubac bio veoma važan turskoj imperiji zbog čega se tu razvilo i civilno nasilje.
Arheološki su istražene sve kule, utvrđena njihova spratnost, objekti unutar njih, definisano je kako su one izgledale što je veoma važno zbog njihove obnove i rekonstrukcije.

„Definisali smo da je u takozvanom spoljnom utvrđenju sigurno bila luka i u turskom i u srednjovekovnom periodu. Znamo iz izvora da je po hiljadu turskih šajki ovde zimovalo. Ostalo je da tokom 2018. godine istražimo unutrašnju kapiju Donjeg grada, prilaz ka Palati i time potpuno definišemo samu tvrđavu“, rekla je ona.
U Podgrađu, u kome je prema zapisima Evlie Čelebije bila turska varošica Golubac, takođe je sprovedeno istraživanje u mnogo većem obimu nego što je planirano i pronađeni su predmeti koji pripadaju bronzanom i gvozdenom dobu, zatim značajni objekti iz rimskog perioda, opeke legije Četvrte flavije koja je držala Singidunum pa čak i freskoslikarstvo iz rimskog perioda.
Dve kule u Gornjem gradu, od kojih je jedna u srednjem veku imala kapelu, bile su u nekom trenutku magacin za hladno naoružanje pa Bunardžić kaže da su prebrojali oko 6.800 strela, a iz izvora se zna da je jedno selo u blizini proizvodilo 10.000 strela godišnje.
Iz poznih perioda otkriveni su tragovi o topljenju puščanih zrna i Bunardžić ističe da ni na jednoj našoj tvrđavi nisu očuvani dokazi o odvijanju civilnog i vojnog života kao na Golubačkoj.
Ona kaže da je možda ponajbolje očuvan objekat u toj celini turski amam, jedan od najstarijih u Srbiji koji je odmah po osvajanju Golupca sagradio Kodža Mehmed paša, veliki turski vojskovođa, zaštitnik naučnika i pesnik.

