Selaković (NKEU): Ne postoji jasna politička volja da se preporuke Venecijanske komisije u potpunosti primene
Ne postoji jasna politička volja da se preporuke Venecijanske komisije, koje su vrlo jasne i eksplicitne, u potpunosti primene, izjavila je za FoNet Bojana Selaković, koordinatorka Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji.
Selaković je u intervjuu za serijal Agreman rekla da se vodi rasprava o nekim alternativnim rešenjima koja će biti ponuđena Venecijanskoj komisiji.
„To jasno pokazuje da izvršna vlast, odnosno Ministarstvo pravde, ali i predlagač zakona Uglješa Mrdić, koji je, paradoksalno, član Radne grupe koja treba da menja zakone koje je on lično pisao i branio u Narodnoj skupštini, žele da zadrže deo onoga što je suštinski promenjeno tim zakonima usvojenim u decembru.“
Da li će im to uspeti, dodaje Selaković, zavisiće od tumačenja Venecijanske komisije, ali i od načina na koji će to tretirati Evropska komisija.
Ona objašnjava da je reč o preporuci Venecijanske komisije o vraćanju četvoro tužilaca koji su vodili slučajeve povezane sa mogućom korupcijom ljudi iz izvršne i zakonodavne vlasti u Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK), o čemu je trebalo da odluči Visoki savet tužilaštva (VST).
„Na kraju, od ta četiri, vraćena su dva tužioca, a izabrana su dva nova, kako bi se dokazalo da ukupan broj tužilaca odgovara onome što je preporuka Venecijanske komisije.“
Međutim, ukazala je da ta dva tužioca nisu ranije radila u TOK-u i tek treba da se upoznaju sa slučajevima koje će voditi, što može da traje dosta dugo, imajući u vidu kompleksnost slučajeva „Nadstrešnica“ ili „Konjuh“, na kojima su radili neki od tužilaca koji nisu vraćeni.
„To dovodi do toga da se neće desiti ono što je bila suštinska preporuka Venecijanske komisije, a to je da se otklone štetne posledice primene zakona.“
Bojana Selaković podsetila je da su za tu odluku VST glasali predstavnici obe struje o kojima se govori u javnosti, što, prema njenim rečima, pokazuje da su postigli neku vrstu kompromisa i saglasnosti.
„Na osnovu toga kako će se Tužilaštvo za organizovani kriminal odrediti prema tom pitanju, drugi akteri, posebno Evropska komisija, formiraće mišljenje o tome da li je preporuka Venecijanske komisije ispunjena.“
Selaković kaže i da članice Nacionalnog konventa iz Radne grupe za Poglavlje 23 neće učestvovati na „javnim slušanjima“ u organizaciji Ministarstva pravde, koja se odnose na primenu preporuka Venecijanske komisije.
„To predstavlja još jednu aktivnost koja praktično obesmišljava ceo proces primene preporuka Venecijanske komisije. Format javnog slušanja, koje u Narodnoj skupštini organizuje Ministarstvo pravde, nije poznat u našem pravnom sistemu i ta hibridna forma treba da predstavlja zadovoljenje forme u vezi sa primenom jedne od preporuka Venecijanske komisije o manjku transparentnosti i inkluzivnosti u procesu donošenja takozvanih Mrdićevih zakona.“
Nakon što je komesarka za proširenje EU Marta Kos rekla da neće biti dalje isplate sredstava iz Plana rasta Srbiji dok se situacija u pravosuđu ne popravi, Selaković kaže da je to glavni motiv da se vlast angažuje na ispunjavanju preporuka Venecijanske komisije.
Pitanje novca, navela je, postaje prioritet, posebno imajući u vidu da je Srbija do sada od ukupno 1,6 milijardi evra povukla nešto više od 150 miliona.
„Kako jedan deo tih sredstava predstavlja direktnu budžetsku injekciju, verujem da se niko tog novca ne bi tako lako odrekao.“
Izjavu ministra finansija Siniše Malog da sredstva iz fondova EU imaju neutralan efekat na budžet i da pri planiranju budžeta ne računa primarno na taj novac, Selaković vidi kao kontrolu štete po principu: „Ako ga nema, onda nam ni ne treba.“
„Kada ministar finansija u državi kandidatu na takav način govori o instrumentu kojim bi trebalo da se vrati poverenje ljudima na Zapadnom Balkanu da proces proširenja postoji, da je živ i da može da ima kraj, onda je to ilustracija većinske političke volje među onima koji su stvarni donosioci odluka u Srbiji.“
U poslednjih godinu i po dana, kaže Selaković, vlast je izgubila na reputaciji među evropskim akterima. Ali, dodala je, EU ne želi da se odrekne Srbije i i dalje pokušava da pronađe način da zemlja ostane deo paketa kandidata u regionu, kako bi Unija mogla da zadrži uticaj i u Srbiji.
„Vidimo da postoje i drugačiji glasovi, da razni akteri u Evropskoj uniji upućuju vrlo oštre i kritičke ocene kada je reč o Srbiji, pa onda ljudi koji rade u Komisiji pokušavaju da dokažu da i dalje vredi podsticati Srbiju da se bavi reformskim aktivnostima.“
Ona je konstatovala da je vlast Srpske napredne stranke (SNS) otvorila put Srbije ka članstvu u EU i da su pregovori zvanično započeli kada je SNS došla na vlast, da su tada otvorena prva poglavlja, a neka od njih i zatvorena.
„Ali, za vreme vlasti SNS Srbija je postala fenomen, paradoks kakav nije zabeležen ni u jednoj drugoj državi kandidatu, a to je da smo tokom perioda od 12 godina imali pogoršanje upravo u oblastima koje se tiču temeljnih principa EU – vladavine prava, demokratije, slobode izbora i medija.“
Selaković smatra da, kada bi se sada procenjivalo stanje u Srbiji za potrebe početka pregovora ili otvaranja poglavlja 23 i 24, Srbija to nikada ne bi dobila.
Koordinatorka Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji kaže da vlast nije imala nameru da Srbiju vodi ka članstvu, već da je zadrži „na evropskom putu“, kako bi mogla da ima određene koristi — viznu liberalizaciju, pristup različitim fondovima, SEPA plaćanje ili roming.
„To je vlast koristila za unutrašnje potrebe, da jednom delu biračkog tela pokaže kako je evropski nastrojena, a da pritom ne preuzme teži deo posla, odnosno sprovede reforme koje su u svakoj državi kandidatu bile teške i bolne.“
Na pitanje o bezbednosnom sporazumu sa Izraelom o tajnim podacima u sektoru odbrane, Selaković podseća da odnos prema Izraelu nije deo zajedničke spoljne i bezbednosne politike EU, kao što je to slučaj sa Rusijom ili Iranom.
„Vlast je računala da se to neće nametati kao tema većini evropskih aktera, ali je sasvim sigurno izgubila reputaciju kod jednog broja država i poslanika Evropskog parlamenta, poput Slovenije, Irske i Španije, koje nemaju takvu saradnju sa Izraelom i često imaju veoma kritičan odnos prema međunarodnoj poziciji Izraela, posebno prema onome što se dešava u Gazi.“
Prema njenom mišljenju, taj sporazum je veoma važan jer pokazuje hijerarhiju institucija u Srbiji, s obzirom na to da su njegove odredbe primenjivane i pre nego što ga je odobrila Narodna skupština.
Zaključuje da građani Srbije zbog tog sporazuma treba da budu zabrinuti, jer „svakog dana na neki način trpimo drastično pogoršavanje stanja demokratije, obesmišljavanje demokratskih instrumenata i principa vladavine prava“.
Sa druge strane, rekla je Selaković, Ustavni sud, kao institucija koja bi trebalo da bude najvažnija za zaštitu ljudskih prava građana Srbije i pravnog poretka, sada na čelu ima osobu (Vladan Petrov) koja ne krije svoj politički angažman i nema potrebu da dokazuje svoju samostalnost i nezavisnost.
