“Moja supruga je dobila otkaz pre neki dan. Radila je u Etno konak Tašana u Nišu. Nema gostiju, nema posla, nema para i ajde ćao”.
IZVOR: Danas Piše: M. N. Stevanović
“Poslodavci nam nisu omogućili rad od kuće koji je i te kako moguć, potrebno je samo da se instalira program. Dolazimo od kuće, iz Grocke, Krnjače, Batajnice, Voždovca, Banjice, okoline Smedereva, nas 70 u kancelariji bez dezinfekcionih sredstava…”
“Moja majka je radila kod privatnika, u butiku 19 meseci i u utorak je dobila momentalni otkaz. Bez ikakvih upozorenja, zakonskih rokova. Plata je svakako bila ispod minimalca, ali pomagala je u izdržavanju studenta”.
“Može li neko da mi objasni kako preživeti ovu situaciju. Ja sam nezaposlen, žena je frizer, ne može da radi, imamo dete 11 godina, da vam ne pričam o svakodnevnim potrepštinama. Mi i možemo trpeti, ali dete ne sme. Pitam se od čega da kupim hleb”.
“Radila sam u Elektrodistribuciji Beograd, 13 godina i šest meseci, isti posao po različitim ugovorima. Dobila sam otkaz 3. marta pod izgovorom da mi je istekao ugovor. Narednog dana, u stalni radni odnos na to mesto primili su momke koji su došli posle mene…”
Ovo je samo deo priča sa mejlova koji su tokom jučerašnjeg dana zasuli redakciju Danasa.
- Design
