Evo najkraće i najlepše bajke koju si ikada čula.
“Nekada davno živela jedna devojčica koja je svog mladića pitala, hoće li je oženiti? Mladić je odgovorio: Ne! Od tog dana devojčica je živela srećno do kraja života. Nikome nije prala, peglala, kuvala. Zabavljala se, radila i trošila svoj novac na šta je htela!”
Problem je, što nama, kad smo bile male, tu bajku nisu ispričali, nego su nas zajebali s onim idiotom na belom konju!
Iniuriarum remedium est oblivio.
Lek za nepravde je zaborav. (Seneka)
“… Ako treba da ogulim kolena, da ti priznam kolko sam te volela,
Ja ću prva…
Na kraj sveta da ti nosim kofere, da ti skupljam ako ti se otvore,
Ja ću prva…
Ako treba i što ne treba, i što može i što ne može, samo reci
Ja ću prva…
Gde se puca, gde se gladuje, gde za život đavo strhuje, samo reci
Idem prva… idem prva…
Svako pismo krvlju da ti napišem, da na tvoje prevare sva mirišem,
Ja ću prva…
Svaku božju zapovest da pogazim, da zbog tebe na sunce ne izlazim,
Ja ću prva…
Ako treba i što ne treba, i što može i što ne može, samo reci
Ja ću prva…
Gde se puca, gde se gladuje, gde za život đavo strahuje, samo reci
Idem prva… idem prva…”
SL
Ako samo trunke istine saspem ti u lice, raspukao bi se taj pogled što ga u rezervi za svaku priliku kriješ. Beži od mojih cistih snova i staza, ja ne znam da se igram tudjim ljubavima i istinama. Ako samo pokušaš da ovo malo rose na cistome dlanu, od mene otmeš, sasušice te dah što mi ga vecnost podari. Kažem ti lepo, beži.
Postavljeno zbog jednog rodjendana - umesto poklona!